Odabrali ste sport za sebe ili svoje dijete i u potrazi ste za klubom s dovoljno educiranim osobljem? Mnogi će se u ovom koraku odlučiti za najbližu destinaciju što je često pogreška ukoliko se zaista želi stići do željenog uspjeha (bilo to poboljšanje vlastitog izgleda, održavanje poželjnog zdravstvenog statusa, postizanje vrhunskih sportskih rezultata ili nešto sasvim drugo).

Biti trener veoma je odgovoran posao jer se radi o često znatnim utjecajima na određene procese promjena u čovjekovu organizmu, prilikom čega su pogreške nedopustive. Tako naime, vrijeme provedeno kod manje relevantnog trenera u razdoblju od svega 6 mjeseci, za posljedicu može izazvati npr. stagnaciju u odnosu na sportaša manje izraženog talenta i sposobnosti koji je u istom razdoblju pod vodstvom adekvatnijeg trenera zabilježio daleko veći napredak. Kako za sportaše tako i za rekreativce koji su u potrazi za fitness centrom sa zadovoljavajućim stručnim kadrom, važan korak u postizanju uspjeha jest – odabir kvalitetnog trenera. U ovome će se članku iznijeti neke od važnih vrijednosti koje bi svaki trener trebao posjedovati ukoliko nastoji postati uspješnim.

BROJKE GOVORE

Danas već velik broj provedenih istraživanja za zaključak naslućuje o neupućenosti trenera u određene segmente sportske tematike (metode oporavka, tehnologija u sportu, doping i dr.), a još je više zabrinjavajuće da se u istim često pokazuju beznačajne razlike u znanju trenera u odnosu na sportaše koje treniraju. Samim time raste i postotak sportaša određenih sportova koji svoje trenere ne smatraju dovoljno kompetentnima. Razlog tomu vidim u nezainteresiranosti nekih trenera za praćenjem sofisticiranijih metoda sportske pripreme te nadogradnjom vlastitog znanja istima, već konstantnim provođenjem metoda koje su prije vjerojatno i bile učinkovite no s vremenom su ipak zasjenjene inovativnijim. Takve mogu brže i efikasnije doprinijeti napretku u određenoj motoričkoj sposobnosti te samim time uštedjeti dragocjeno vrijeme treninga za utjecaj na ostale sposobnosti čija se provedba planirala tek u novim satima pripreme.

Često sam u prilici razgovarati s manje poznatim, ali i poznatim sportašima među kojim i nosiocima olimpijskih medalja što me potaklo na određena istraživanja u ovome smjeru. Nebrojeno puta sam slušao o nezadovoljstvu vlastitim trenerima, a vjerovali ili ne to se može dogoditi čak i sudionicima Olimpijskih igara čiji treneri ipak posjeduju određenu razinu znanja. Razlog tomu je naime, prevelika želja za postizanjem rezultata bez adekvatne mjere opreza u zaštiti organizma sportaša. Kao i izvan sporta, često se ne biraju sredstva dolaska do željenih ciljeva pri čemu ipak nešto mora otrpjeti. Izjava bivšeg inozemnog olimpijca koji kaže: ”Ah…Olimpijske igre! Bajka je to dok traje, ali nakon dva olimpijska ciklusa zaredom i 3 operacije koljena (nemamo toliko vremena da nabrajam i ostale ozljedee- kroz smijeh), ponekad jedva samostalno ustanem iz kreveta sa svojih 27 godina kada bih trebao biti u naponu snage za nove životne izazove. Da mogu nikako ne bih vratio vrijeme, sva su ta iskustva neopisiva, ali činjenica je da sam sada u nekim poslovima određenim dijelom ipak limitiran.”, govori za sebe. Iz nje se očitava iznimna važnost stručnosti trenera koji će omogućiti sportašu najbolji put u postizanju rezultata, ali pritom u najmanjoj mogućoj mjeri našeteti njegovu psihofizičkom stanju.

Kvalitetan trener osim što mora posjedovati zavidnu razinu stručnog znanja o kojima je preopsežno detaljnije govoriti, (područja pedagogije, psihologije, fiziologije, biomehanike i mnogih drugih) stečenog određenim edukacijskim putem gdje će naučiti konkretne informacije tipa ”koja je vježba efikasna za poboljšanje određene motoričke sposobnosti i koliko je puta ponavljati uz točno propisane intervale odmora”, dugoročno kvalitetan trener mora imati tendenciju cjeloživotnog učenja zbog neprekidnog napretka sportske, ali i ostalih znanosti koje na nju utječu. Iz dana u dan se kreiraju nove i sofisticiranije metode treninga i oporavka, napreduje tehnologija te samim time i sportska oprema, kao i nedozvoljene supstance popratno s onima koje ih za cilj imaju prikriti (što je tema za sebe stoga neće biti obrađivana u ovome članku) itd. Zbog navedenog treneri bi trebali biti u toku sa sportskim napretkom, spremni za nadograđivanje efikasnijih metoda dolaska do unaprijed zacrtanih ciljeva. U toj su utrci poželjni oni koji su stečeno znanje vlastitim angažmanom spremni nadograditi novim informacijama s raznih konferencija, seminara, simpozija…Takvi će ponekad nastojati uvesti nove metode rada, čija će primjena imati potvrđenu znanstveno-stručnu podlogu.

Navest ću samo jedan pogrešan primjer u kome su treneri tokom dužih razdoblja trenirali sportaše u uvjetima iznimno zagađenog okoliša kako bi njihov organizam stvorio veću otpornost radi sprečavanja oboljenja i infekcija u prednatjecateljskom ili natjecateljskom periodu. Njihova se frekvencija disanja pri naporu logično povećavala u odnosu na onu u mirovanju, čime su udisanjem visoke koncentracije štetnih plinova na kocku stavljali vlastito zdravlje.

Trener koji je svojom trenutno visokom razinom znanja polučio visoke rezultate ne mora nužno biti garancija uspješnosti u budućnosti ukoliko nije spreman uhvatiti se u koštac s rapidnim napretkom sportske znanosti. Takvog trenera rezultatima vrlo lako može zasijeniti onaj tako je u početku bio manje uspješan, a konstanto uspijeva udovoljiti novim zahtjevima složenosti sportske pripreme.

Iznijet ću samo malen dio istraživanja koja govore o needuciranosti pojedinih trenera, sportaševim nezadovoljstvom te doživljavanjem trenera kao nekompetentnih:

1. T-testom nije utvrđena statistički značajna razlika između znanja hrvatskih trenera i njihovih sportaša (natjecatelji jedriličari) o tematici sportske prehrane – Sekulić, Mišura, Pelivan 2011. ;

2. 88 % stolnotenisača i 75 % stolnotenisačica u Sloveniji ne vjeruje trenerima o informacijama vezanim uz doping – Sekulić, Kondric, Petroczi, Bjelanović 2011.;

3. 72,56 % judaša od 164 ispitanih anketnim upitnikom u 5 klubova iz SAD-a smatra kako njihovi treneri nisu kompetentni u svome poslu (kao neke od razloga navode prosječne i ispodprosječne sportske rezultate, nedovoljno zahtjevne treninge te njihovu monotonost i neinovativnost) – Leško 2009.;

4. 3 puta više najboljih hrvatskih ragbijaša ne vjeruje nikomu o informacijama vezanim uz doping u odnosu na one koji o istom vjeruju vlastitim trenerima – Bjelanović, Sekulić, Prohić 2011.

Zabrinjavajuć je zaključak koliko sportaši određenih sportova u pojedinim zemljama zapravo malo vjeruju onima od kojih bi mnogo toga trebali usvojiti.

Vrlo važna i jedna od presudnih karakteristika kvalitetnog sportskog sturčnjaka jest da prilikom dovođenja sportaša do željenih rezultata, ostavi što manje negativnih posljedica (uzrokovanih sportom) na organizam sportaša kako bi nesmetano i kvaliteno nastavio sa razdobljem života nakon prekida sportske karijere (precizna znanja o utjecaju korištenih trenažnih operatora, prevenciji ozljeda i dr.).
Određene je profesionalne deformacije teško/nemoguće spriječiti (vrhunski sport pogotovo je prožet čestim i veoma visokim naporima koji ostavljaju trajne deformacije kostiju, tkiva…), ali neke posljedice nastale nakon npr.: učestalih trenažnih napora žena pod amenorejom (izostanak mjesečnice) zbog čega se može ugroziti reproduktivni sustav; zanemarivanja jačanja muskulature podređene strane tijela u odnosu na dominantnu što s vremenom može uzrokovati širok spektar zdravstvenih poteškoća kao npr. probleme i bolove u području kralješnice uzrokovano napravilnim hodom ili lošim držanjem; nepravilnog tretiranja koljenog zgloba koji mora izdržati velike napore, ali i biti koliko god je to moguće funkcionalno očuvan za kasniji lagodan život – adekvatnim se radom mogu i moraju svesti na što je moguće nižu razinu.

ZAKLJUČNO

Iz ovoga članka, namijenjenog svima koji su u potrazi za adekvatnim trenerom, daje se naslutiti sljedeće:

Kvalitetan sportski trener osim što bi trebao posjedovati zavidnu razinu potrebnog znanja stečenog određenim edukacijskim putem (znanja o fiziologiji, pedagodiji, samoj sportskoj tehnici i mnogih drugih), poželjno je da ima i razvijenu svijest o važnosti cjeloživotnog učenja te jednako tako sportaše ne doživljavati samo kao brojeve u svojoj trenerskoj karijeri. Osim dolaska do željenih rezultata sportašima treba pomoći ne samo u izgradnji solidnog, nego i iznadprosječnog zdravstvenog statusa poželjnog u novom životnom razdoblju koje počinje prekidom sportske karijere. Zadnje se najviše tiče onih sportaša koji tokom sportske karijere nisu uspjeli osigurati sredstva za daljnju egzistenciju nego su primorani raditi kako bi privređivali za život (od ogromnih brojki sportaša različitih sportova, ipak smo malen postotak njih uspije nastaviti živjeti od plodova uspjeha postignutih za sportske karijere), a razne posljedice nastale tokom aktivnog bavljenja sportom mogu rezultirati određenim poteškoćama.

Luka Leško