Uvod
Tenis je sport u kojem se skoro svaki udarac razlikuje od prethodnog, a igrač mora pravodobno reagirati na protivnikove  kretnje i reagirati na način da vrati loptu u protivničko polje s određenom snagom, kontrolom i preciznošću. To zahtijeva visok nivo kondicijskih sposobnosti među kojima visoku poziciju zauzima snaga. U analizi forehand udarca (Groppel Conroy i Hubb, 1986) i analizi teniskog servisa (Behm, 1988) vidljiva je potreba za jačanjem velikog broja mišićnih grupa koje sudjeluju u pojedinim segmentima izvedbe ovih elemenata. Velika brzina izvedbe ovih elemenata, kao i veličina sile koja se proizvodi dodatno ukazuju na potrebu za provođenjem treninga snage sa posebnim osvrtom na kritične zone poput ramena, te donjeg dijela leđa. Cilj treninga snage nije samo unapređenje motoričkih sposobnosti nego i prevencija od ozljeda (Roetert i sur. 1997) koje mogu poremetiti plan i program treninga, a kod mladih tenisača usporiti i usmjeriti u krivu stranu daljnji tijek karijere.

Snaga u tenisu
Roetert i sur. (1996) su došli do zaključka da postoji velika povezanost između snage, fleksibilnosti i kondicijskih mjera i uspjeha u teniskoj igri. Ta povezanost dolazi još više do izražaja što se tenisač nalazi na većem nivou vještine. Tijekom natjecateljske sezone tenisači odigraju velik broj mečeva što dovodi do velikog opterećenja istih mišića, poglavito roatatora ramena te može prouzročiti ozljedu. Velik razlog mišićnog disbalansa je i činjenica da tenis pripada sportovima u kojima je dominantan jedan ekstremitet.
Potrebu za pomoćnim vježbama za jačanje rotatora ramena predložili su Ellenbecker i Roetert (2002)  na osnovu istraživanja koje su proveli nad tenisačicama koje su sudjelovale u teniskoj sezoni u trajanju od četiri mjeseca i koje je pokazalo da su ove grupe mišića dodatno opterećene i prema tome imaju više šanse za povredu. Provođenje treninga snage u kojima su kretnje tj. pokreti slični kretnjama u određenom sportu biti će veći pozitivan transfer. Ako se promatraju kretnje u teniskoj igri tada možemo vidjeti da nisu potpuno pravilne tj. nisu strogo usmjerene prema naprijed, natrag i bočno, nego imamo puno kombinacija. To je vidljivo kod iskoraka u tijeku igre koji se dešavaju u različitim smjerovima što ovisi o tome da li se udarac izvodi iz otvorenog ili zatvorenog stava, te o dijelu terena u kojem se tenisač nalazi. Zbog toga treba provoditi različite vrste iskoraka, a ne samo klasični iskorak prema naprijed ili natrag. U tu svrhu McCellan (1999) u svom radu pokazuje veći broj varijanti iskoraka koje se također mogu provoditi sa dodatnim opterećenjem u obliku utega, guma ili medicinskih lopti.
Roetert i sur. (1997) naglašavaju opterećenje rotatora ramena, te disbalans u kojem je obično stražnja glava ramena puno slabija od prednje strane. To se može izjednačiti provođenjem treninga snage usmjerenog na jačanje ramena. Druga kritična zona je trup tj. mišići trbuha i donjeg dijela leđa. Mišići trbuha su posebno opterećeni prilikom forehanda, pogotovo zbog popularizacije otvorenog stava, a donji dio leđa kod servisa zbog hiperekstenzije. Zbog jačih udaraca te ozljede se češće dešavaju u muškom tenisu. Jači trup također može proizvesti jaču rotaciju i na taj način proizvesti veću silu što će na taj način povećati snagu teniskih udaraca (Fabrocini, 1995).

Primjeri treninga snage u tenisu
Tenis je sport u kojem je uključeno cijelo tijelo što moramo imati na umu prilikom dizajniranja programa treninga snage. Roeter i sur. (1997) daju prednost vježbama zatvorenog kinetičkog lanca u odnosu na otvoreni. To objašnjavaju principom kinetičkog lanca koje je vidljivo prilikom izvođenja teniskog servisa gdje se uključuju pojedini dijelovi tijela na način da se svaki sljedeći uključuje brže od prethodnog da bi sila mogla na kraju prenijeti na reket.
Različiti autori preporučuju različiti trening snage u odnosu na dio sezone u kojem se tenisač nalazi. Fabrocini (1995) preporučuje za razvoj mišića trupa (poglavito trbuha) provođenje vježbi u statičkom režimu rada te nakon određenog vremena slijedi izvođenje vježbi u dinamičkom režimu rada sa eksplozivnim tempom. Naglašava da se vježbe trebaju izvoditi sa manjim brojem ponavljanja tj. 6 ili manje. Spassov (1989) preporučuje eksplozivne vježbe za razvoj snage: stražnji duboki čučanj (težina utega jednaka tjelesnoj težini), polučučanj (manja dubina spuštanja od dubokog čučnja) i skok iz čučnja (opterećenje je 25% od tjelesne težine), kod svih vježbi treba napraviti što veći broj ponavljanja u 10 sekundi. Knight (1981) iznosi program treninga za razvoj snage s utezima  koji provodi 2 puta tjedno, a u istom treningu također koristi pliometrijske vježbe skokova i bacanja. Bergeron (1988) upozorava na zanemarivanje treninga snage usmjerenog na razvoj nogu u kondicijskoj pripremi tenisača, te naglašava da noge trebaju biti dovoljno jake za izvođenje snažnih i jakih teniskih udaraca, a ne samo gornji dio tijela. Behm (1988) daje program treninga koji je usmjeren na poboljšanje pojedinih tehničkih elemenata i nekih segmenata teniske igre (tablica 1).

Literatura

  1. Behm, D. (1988). A kinesiological analysis of the tennis service. Strength Cond. J. 10(5):4 – 14.
  2. Bergeron, M. F. (1988). Conditioning the legs for tennis. Strength Cond. J. 10(3):40 – 41.
  3. Ellenbecker, T. S. i Roetert, E. P. (2002). Effects of a 4-Month Season on Glenohumeral Joint Rotational Strength and Range of Motion in Female Collegiate Tennis Players. J. Strength Cond. Res. 16(1):92 – 96.
  4. Fabrocini, B. (1995). The Planning of a Powerful Trunk for Tennis. Strength Cond. J. 17(5):25 – 29.
  5. Groppel, J. L., Conroy, B. i Hubb, E. (1986). The mechanics of the tennis forehand drive: suggestions for training the tennis player. Strength Cond. J. 8(5):5 – 11.
  6. Knight, V. (1981). Florida Gator Tennis Weight Program. Strength Cond. J. 3(2):62 – 62.
  7. McClellan, T. (1999). Lunge Variations to Enhance Specificity in Tennis. Strength Cond. J. 21(6):18 – 24.
  8. Roetert, E. P., Brown, S. W., Piorkowski, P. A. i Woods, R. B. (1996). Fitness Comparisons Among Three Different Levels of Elite Tennis Players. J. Strength Cond. Res. 10(3):139 – 143.
  9. Roetert, E. P., Ellenbecker, T. S., Chu, D. A. i Bugg, B. S. (1997). Tennis – Specific Shoulder and Trunk Strength Training. Strength Cond. J. 19(3):31 – 43.
  10. Spassov, A. (1989). Strength preparation of the tennis player. Strength Cond. J. 11(3):72 – 73.