Od 1970. godine vježbe na trenažerima počele su dominirati u fitness industriji. Upotreba trenažera omogućila je svakome da dovede do stanja iscrpljenosti svaku mišićnu grupu u  sigurnim i stabilnim uvijetima. Sigurnost i stabilni uvijeti koje pruža trenažer povećali su stupanj preopterećenja na pojedine mišiće koje su rezultirali povećanjem mišićne mase.

Ovaj način treniranja je previdio da je tijelo stvoreno da se kreće kao cjelina. Stvarni ljudski pokret  zahtjeva sinkronizaciju više različitih zglobova i mišića i zbog toga je tijelo energetski efikasno i može proizvesti značajnu silu. Prilikom takvog pokreta neki zglobovi će biti fiksirani tokom mišićne izometrične kontrakcije da bi stabilizirali djelove tijela dok će drugi dijelovi tijela biti pokretni da bi inicirali pokret. Bez obzira koja je  uloga pojedinih elemenata mišićno skeletnog sustava, nema “JA” u momčadi, isto tako nema ni izolacije mišića tokom izvođenja pokreta. Tijelo djeluje kao “jedno” prilikom raspodjele stresa kroz što više zglobnih sustava. Ako je značajan stres konstantno usmjeren na jedan ili dva zgloba može doći “škripanja” u zglobovima kao odgovor na preopterećenje, tijelo bi rađe raspodjelilo taj stres na više zglobnih sustava. Analogija tome bi bila uzimanje kredita na više  rata, lakše je podnjet takvo plaćanje nego li kredit na manje rata. U suprotnom treniranje kroz izolirane pokrete razvit će snagu samo kroz taj pokret i ni u kojem slučaju neće pripremiti tijelo na povećan stres i prevenciju ozljeda tokom sportske aktivnosti.

Lijepo nasuprot funkcionalnog
Današnji razvoj snage se usmjerio na razvoj lijepo razvijene mišiće kroz izolirajući pokret. U stvari neprimjeren trening čovjekovoj prirodi više je štetan nego neaktivnost čovjeka. Mi trebamo pristup treningu koji će unaprijediti funkciju ljudskog organizma.Krajnji cilj bilo kojeg programa snage bi trebao biti napredak u funkcionalnim sposobnostima, što će rezultirati povećanim radnim sposobnostima na poslu, sportu ili svakodnevnoj situaciji u kojoj se nalazimo, rezultat toga  manji broj ozljeda i degeneracija. Funkcija je veza između fizičke akcije, nazvane pokretom i prostora u kojem se taj pokret odvija. Ljudi se svakodnevno kreću u interakciji s okolinom, kada su naši pokreti inhibirani sposobnost hvatanja u koštac sa  svakodnevnim aktivnostima je smanjena.Moramo upamtiti da tijelo ne zna za mišiće ono zna samo za  samo za pokret (Bobath, 1980). Živčani sustav je taj koji inicira svaki pokret i kontrolira pokret kroz živčanu stimulacijui ili inhibiciju mišića. Pokret se oslanja na efikasnost sinkronizacije cijeog mišićnog lanca kroz optimalnu živčanu mišićnu koordinaciju. Zato je upitna funkcija vježbi i njihova utjecaj  na živčani sustav  kao što je lat vučenje ili pregib podlaktice. Ako se pokret može identificirati mogu se prenjet i na trening sa opterećenjem. Po tome svaka vježba ima svoju svrhu,  a ne samo povećanje poprečnog presjeka pojedinog  mišića. Međutim postoji beskonačan broj pokreta generiranih od strane čovjeka koje nemoguće reproducirati kroz treninga s opterećenjem.Schmidt (1991) je  ustanovio da mozak ima sposobnost pohrane generalnog  motoričkog programa, ti programi mogu biti korisni za grupu pokreta koje imaju sličan relativan timing, to je razlog zašto čučnjevi imaju  visoku korelaciju s vertikalnom skočnošću.

Sklekovi na ručama – Darko Bošnjak

Primarni obrazci pokreta:
*unilateralni pokreti  (jednonožni čučnjevi…)
*čučanj
*potisci
*povlačenja
* pregibanje-ispružanje
* rotacije

Od razdvajanja ka sastavljanju: u kratko, pojedinačni  obrazac pokreta  mora se vježbati da bi se omogućilo razvoj snage dobrom tehnikom. Jedino tada pokreti mogu biti kombinirani u integralni obrazac da bi se unaprijedila funkcija i izvedba. Literatura navodi fenomen eng. “chunking”= razdvajanje, koji je definiran kao kombinaciju  pojedinačni elemenata u veče jedinice u memoriji. To znači da je informacija naučena u predviđenim dijelovima,  s toga veći dio malih dijelova informacija mora se naučiti, a neki od tih dijelova će se grupirati u cjelinu koja će olakšati učenje. Znači naglasak nije na izolaciju mišića nego na izolaciju pokreta.

Zaključak
Ako je tijelo orkestar, harmonija može biti osigurana jedino ako svi instrumenti sviraju istu melodiju.Cilj je kombinacija vježbi za svaki obrazac pokreta da bi se proizveo trenažni program kojima ćemo unaprijediti sposobnosti kretanja – tek tada je to ugodna glazba za uši.  S toga učenje pokreta može biti periodizirano ili rastavljeno u svladive i progresivne dijelove pokreta da bi se osigurala savršenost pokreta kroz svaki nivo.

Literatura
1. Bobath, K. (1980). A Neurophysiological Basis for the Treatment of Cerebral Palsy. Clinics in Developmental Medicine No. 75. (2nd ed.) of CDM 23. The Motor Deficit in Patients with Cerebral Palsy, Spastics International Medical Publications, 1980, London, William Heinemann Medical Books Ltd. Philadelphia: J.B Lippincott Co.
2.  E. Wing MB. Chb., MRCP, DHC Senior. (1983.): Child: Care, health and development, 9,227-232.
3. Schmidt, R.H., (1991). Motor Learning and Performance. Champaign, IL: Human Kinetics.