Trening djece i mladih sportaša

Sport // 24.12.2010. // Marino Bašić prof. kinezijologije

Uvod
Velik broj trenera radi sa djecom ili mladim sportašima u različitim klubovima ili fitness centrima. Smatra da ti treneri moraju biti jako kvalitetni i dobro poznavati značajke dobnih kategorija sa kojima rade da bi mogli postići željene ciljeve, a da pritom ne utječu negativno na zdravlje, te rast i razvoj djece.
Treneri koji rade sa djecom ne smiju ih tretirati kao umanjene odrasle sportaše jer na taj način može doći do velikih pogrešaka u treningu.
Djeca imaju drugačije kapacitete i drugačije se adaptiraju na vježbanje tj. drugačije reagiraju na trenažne podražaje i kineziološke operatore.
Kod djece iste dobi mogu postojati velike razlike u antropološkim karakteristikama, morfologiji tijela, te motoričkim i funkcionalnim sposobnostima zbog različite brzine biološkog razvoja.
Sve do naglog mladenačkog rasta i razvoja, dječaci i djevojke su po svojim karakteristikama slični. Nakon toga je vidljivo da dječaci imaju duže ruke i šira ramena dok djevojke imaju užu zdjelicu i niži centar težišta tijela. Veći gornji dio tijela dozvoljava veću mogućnost razvoja tih mišića.
Vježbanje neće niti povećati niti zaustaviti rast u visinu nego će povećati  gustoću kostiju povećavajući mineralni depo i time pozitivno djelovati na djecu sportaše.

Kosti, mišići i potkožno masno tkivo
Treba biti pažljiv tijekom vježbanja jer su kosti u razvoju iznimno osjetljive na stres, pogotovo na ponavljajuće opterećenje. Razlog tome su epifizne ploče koje su osjetljive dok se rast i razvoj ne završi.
Poput kostiju, mišićni rast je također neujednačen. Mišićna masa se povećava ravnomjerno do puberteta u kojem se kod dječaka pojavljuje ubrzani mišićni rast. Dešava zbog povećanja količine testosterona koji povećava sintezu proteina te na taj način dovodi do povećanja mišićne mase. Kod djevojčica je mišićni rast puno manji.
Hormonalne promjene u pubertetu se dešavaju i u odnosu na količinu potkožnog masnog tkiva. Prije puberteta  dječaci i djevojčice imaju sličnu količinu potkožnog masnog tkiva koja se kreće 16 – 18%. Nakon puberteta zbog veće razine estrogena djevojčice imaju veću količinu masnog tkiva i one se kreće oko 25%.Sportašice teže da je ta količina oko 18%.
Sve ispod 12% može biti opasno za žene sportaše.

Tjelesne  sposobnosti
Kako djeca postaju veća i razviju veći broj mišića, njihove tjelesne sposobnosti će se također poboljšati. Treneri trebaju znati da će djeca rasti bez obzira da li ih trenirali ili ne. Zbog toga trebaju razvijati vještine koje će u budućnosti predstavljati prednost za dijete sportaša. Za djevojčice i dječake se vidi ujednačen napredak od 6 do 18 godine. Za vrijeme puberteta dječaci pokazuju veće vrijednosti rezultata u testovima usmjerenih na gornji dio tijela. Nakon puberteta je također razlika između dječaka i djevojčica u testovima brzine (50 metara sprint) ili eksplozivne snage (skok udalj s mjesta) i srednjetrajnoj izdržljivosti (trčanje na 1, 5 kilometar).

Trening jakosti
Kroz pregled istraživanja vidljivo je da se jakost kod djece ože poboljšati treningom sa različitim otporima. Weltman i sur. (1986) su pokazali poboljšanje u izokinetičkoj jakosti kod jedanaestogodišnjih dječaka u vrijednostima 18 – 37%. To se dogodilo kroz provođenje treninga u trajanju od 14 tjedana. Nije bilo nikakvih ozljeda lokomotornog sustava ili narušavanja rasta i razvoja. To pokazuje da je trening jakosti siguran za djecu.

Aerobna i anaerobna izdržljivost
Kardiorespiratorna aktivnost se također razvija kod djece kroz njihovo odrastanje. Maksimalna ventilacija se kod djece kroz 5 godina poboljšava sa 40L/min. do preko 110L/min. koje imaju kad odrastu. kardiovaskularna aktivnost kod djece je također drugačija. Ona imaju manje srčane komore i manji volumen nego odrasle osobe. To se sa odrastanjem povećava. Maksimalna frekvencija srca kod djece tinejdžerske dobi može biti više od 215 otkucaja u minuti, za razliku od dvadesetogodišnjaka kod kojeg može biti oko 195 – 200 otkucaja u minuti.
Što se tiče aerobne efikasnosti djeca imaju kardiorespiratorni sustav  koji je sposoban za aerobne vježbe. Mladi sportaši nisu ograničeni u treningu izdržljivosti zbog manjeg maksimalnog primitka kisika. Čak djevojke u pretpubertetu imaju prednost prije nego što dođe do povećanja potkožnog masnog tkiva u pubertetu. Trening izdržljivosti tj. pokazivanje mogućnosti izdržljivosti je često ograničeno kod djece zbog loše tehnike trčanja (ekonomičnost). Djeca imaju kraće udove i manju mišićnu asu što rezultira sa manjom mehaničkom snagom. Također imaju disproporcionalno duže noge što znači da su što se tiče biomehanike van ravnoteže (balansa) i zbog toga potencijalno manje koordinirani.
Istraživanje od Rowlanda (1992) je pokazalo da se korištenjem treninga kakav koriste odrasle osobe u svrhu razvijanja aerobne izdržljivosti može razviti aerobne sposobnosti. Maksimalni primitak kisika se također poboljšao 7 – 26%.
Sharp (1995) je pokazao u svom istraživanju  da djeca zbog slabije proizvodne laktata imaju anaerobni prag na pulsu 165 – 170 otkucaja u minuti  koji je sličan odraslim dobro trenirani osobama. Kod starijih osoba on se nalazi između 120 – 150 otkucaja u minuti.

Zaključak
Možemo zaključiti da je sa djecom moguće raditi aerobne treninge i na taj način im poboljšati aerobnu izdržljivost. Međutim zbog određenih razloga efekti treninga neće biti toliko dobri kao kod odraslih osoba. Zbog toga je najvažnije kod djece razvijati jakost, brzinu, koordinaciju, agilnost i specifične vještine iz pojedinih sportova (sportsku tehnike). Razlog tome je razvoj živčanog sustava koji omogućava najveći potencijal za razvoj tih sposobnosti.

Vaš dojam


(obavezno)
(obavezno)