Uvod

Tjelesna aktivnost kao prirodna potreba predstavlja vrlo važan segment ljudskoga života. Postoji veliki broj pozitivnih utjecaja tjelesne aktivnosti na zdravlje. Vrlo važan čimbenik u sprječavanju prekomjerne težine i pretilosti ima tjelesna aktivnost. Hunter (2000) navodi da je upravo tjelesna aktivnost taj faktor koji sprječava pojavu prekomjernih kilograma. Wescott (2006) koristi različiti sklop vježbi kako bi spriječio pretilost kod djece, iz čega možemo vidjeti da je provođenje redovite tjelesne aktivnosti važno i u najranijim fazama života. Iz velikoga broja istraživanja možemo vidjeti važnosti tjelesne aktivnosti na zdravlje.

Definicija pretilosti

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) razlikuje: prekomjernu težinu, značajno prekomjernu težinu (pretilost) i izrazito prekomjernu težinu (morbidna pretilost).
Vranesić i Alebić (2005) iznose nekoliko metoda određivanja postotka tjelesne masti: tehnika podvodnoga vaganja, bioelektrična impedancija, metoda određivanja kožnih nabora i druge.

Utjecaji pretilosti na zdravlje

Postoji čitav niz negativnih učinaka pretilosti na zdravlje. Osobe s prekomjernom težinom, ne samo da su izloženije zdravstvenim problemima, nego je i njihov svakodnevni život otežan. Za neke morbidno pretile osobe, svakodnevne radnje prosječnog čovjeka predstavljaju problem. Mogućnost pojave kako fizičkih, tako i psihičkih poteškoća kod pretilih osoba je povećana. Pretilost povećava mogućnost pojave koronarnih problema, povećane količine kolesterola u tijelu, povišenog krvnog tlaka, a osobe su izloženije srčanim udarima, te određenim tipovima raka. Pucarin – Cvetković i sur. (2006) iznose podatke koji govore da pretile osobe imaju značajno povišenu razinu kolesterola, LDL, triglicerida, glukoze i povišen sistolički i dijastolički tlak u odnosu na osobe normalne tjelesne težine, te je kod njih povećana mogućnost kardiovaskularnih bolesti.

Utjecaji tjelesne aktivnosti na smanjenje pretilosti

Tjelesna aktivnost je kretnja koštano – mišićnog sustava koja rezultira potrošnjom energije iznad one razine koju organizam potroši u mirovanju. Tjelesna aktivnost ima veliki utjecaj na smanjenje prekomjerne tjelesne težine i pretilosti, te ju smatramo najprirodnijim načinom trošenja energije i regulatorom tjelesne mase. Hill i Wyatt (2005) tvrde da fizička aktivnost održava energetsku ravnotežu u organizmu, te tako sprječava pojavu suvišnih kilograma. Svojim djelovanjem tjelesna aktivnost utječe na smanjenje potkožnog masnog tkiva, te ubrzanje metabolizma, a značajno utječe i na hormonski sustav koji opet svojim djelovanjem sprječava pojavu suvišnih kilograma.

Zaključak

Možemo zaključiti da tjelesna aktivnost neovisno o dobi i spolu ima izrazito važnu ulogu u sprječavanju pretilosti. Vrlo je važno kroz sportsko rekreacijske sadržaje utjecati na stvaranje navike svakodnevnog tjelesnog vježbanja u najranijoj dobi da bi kasnije prerasla u način življenja, a samim time utjecalo i na kvalitetu života.