Fizička priprema u profesionalnom sportu podrazumjeva provođenje treninga s ciljem postizanja vrhunske forme sportaša. Vrhunsku formu karakterizira izuzetna psihofizička pripremljenost i sposobnost svladavanja ekstremnih napora u specifičnim uvjetima okoline, te brza regeneracija nakon istih.

Najstariji način opterećivanja vježbača jest gravitacijska sila Zemlje, i u davnim vremenima, kao i danas, smisao dizanja težine jest izazvati adaptaciju čovjekova tijela na opterećenje veće od one razine koja se pojavljuje u osnovi aktivnosti za koju se sportaš/vježbač priprema.

Snaga ovisi o: fiziološkom poprečnom presjeku mišića, dužini mišića, biokemijskim procesima u mišiću, sposobnosti aktiviranja maksimalnog broja motoričkih jedinica, neuro-mišićnoj koordinaciji (mobilizacija agonista i sinergista i relaksacija antagonista), tonusu mišića, brzini, masi tijela, temperaturi okoline i motivaciji.

Ova skupina metoda usmjerena je na razvoj snage bez značajnijeg povećanja mišićne mase. Najznačajnije promjene vezane za razvoj maksimalne snage putem ovih metoda dešavaju se na neuralnoj razini (poboljšanje intra i inter- muskularne koordinacije).

Često se u vezi sa treningom i sportom, kaže da trener mora znati ″motivirati″sportaša, bilo na dulji, bilo na kraći rok. Ako u tome uspije, sportaši će pokazivati više zanimanja za rad i trening,a ako ne uspije sportaši će se ponašati upravo obratno tj. neće se truditi koliko bi trebali i mogli. Izrazi kao što su ″motiviranost″, ″zainteresiranost″, ″motiv″, ″nagrada″...

S obzirom da vrhunske sportske rezultate danas mogu postići samo izuzetno dobro kondicijski pripremljeni sportaši i s obzirom na sve veće zahtjeve koje sportaši moraju zadovoljiti da bi ih postigli, suvremena dijagnostika stanja treniranosti sportaša je neophodna i nezamjenjiva.

U vrhunskom sportu, ali i i rekreativnom bavljenju sportom se često dešava da se izvode specifične kretnje iz određenog sporta dok se trup koji najviše sudjeluje u svim kretnjama i iz kojeg sve kreće zanemaruje. Cilj ovog članka je na jednostavan i primijenjiv način prikazati i objasniti vježbe za jačanje trupa koje može izvoditi svatko i svugdje.

Analizirajući tenisku igru putem funkcionalnih sposobnosti vidimo da se udio energetskih sustava procjenjuje na 70% alaktatnog (fosfagenog), anaerobnog, 20% laktatnog (glikolitičkog) i 10% aerobnog kapaciteta (Neljak i sur. 2003). Ako pogledamo trajanje pojedinih poena u igri...

Velik broj žena današnjice prihvatio je tjelesno vježbanje kao vrlo važan segment svoga života. Žene postaju sve više tjelesno aktivnije, a s time žele nastaviti i kroz najosjetljiviji period svoga života – vrijeme trudnoće. Sve do nedavno prema ženama koje su trudne odnosilo se kao da su bolesne, te je njihova aktivnost bila ograničavana. Samim time i među ženama se uvriježilo mišljenje da za vrijeme trudnoće ne smiju ništa raditi, te su smanjivale razinu aktivnosti na minimum.

Trening snage za djecu oduvijek je bila sporna tema. U prošlosti, djecu se upozoravalo da ne koriste dizanje utega zbog straha od ozljeda i preranog zaustavljanja procesa rasta.