Uvod

Analizirajući tenisku igru putem funkcionalnih sposobnosti vidimo da se udio energetskih sustava procjenjuje na 70% alaktatnog (fosfagenog), anaerobnog, 20% laktatnog (glikolitičkog) i 10% aerobnog kapaciteta (Neljak i sur. 2003). Ako pogledamo trajanje pojedinih poena u igri (tablica 1) tada možemo vidjeti da je po trajanju (3 – 9 sekundi) tenis anaeroban sport, dok je po trajanju cijelog meča (30 minuta pa do nekoliko sati) aeroban.
Anaerobne aktivnosti u teniskom meču su brza kretanja i izlasci na mrežu, brze izmjene udaraca s osnovne crte s naglim promjenama pravca kretanja. Tu također spada izvođenje pojedinih teniskih elemenata poput servisa, smasha i sl.
Aerobne aktivnosti u meču su sve faze  igre niskog intenziteta u što se računaju i stanke između pojedinih gemova i setova, te promjena strane.

Tablica 1: Prosječno trajanje poena  kod muškaraca (Schönborn, 1998, prema Zmajić, 2003a)

Sve navedeno treba uzeti u primjer prilikom planiranja i programiranja treninga izdržljivosti usmjerenog na poboljšanje sposobnosti potrebnih u teniskom meču. Pri provođenju ovakve vrste treninga kondicijski treneri mogu upasti u zamku te posvetiti previše pažnje razvoju aerobnih sposobnosti (pogotovo provođenje dugog kontinuiranog trčanja u istom tempu)  što će dovesti do toga da tenisač ima razvijene funkcionalne sposobonosti, ali prilikom igranja tenisa u nižem intenzitetu, dok neće biti dovoljno sposoban držati visok intezitet kroz odrđeno vrijeme. Ne smijemo zaboraviti da tenisača pripremamo za teniski meč, a ne za sportove izdržljivosti poput maratona, bicikilizma i sl.

Opet aerobni dio je vrlo bitan jer visok nivo omogućuje brži oporavak u pauzama između poena, brži oporavak nakon treninga i meča, što je posebno važno kod velikog broja turnira koji se igraju neposredno jedni za drugim. Razvijena aerobna izdržljivost omogućuje zadržavanje visokog nivoa igre i na taj način kontinuiran uspjeh u tenisu.
Treningom izdržljivosti možemo utjecati na smanjenje potkožnog masnog tkiva s kojim često znaju imati problema tenisačice. Razvoj izdržljivosti ima važnu ulogu i u dugoročnoj periodizaciji tj. kod treninga djece tenisača gdje treba biti pravodobno i dovoljnoj mjeri zastupljen (Zmajić i sur. 2003). Senzibilne faze kada se najviše može utjecati na razvoj aerobne izdržljivoti je 12/13 godina dok je za anerobnu izdržljivost 13 godina.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je u kondicijskoj pripremi usmjerenoj na tenis bitno razvijati anaerobne (fosfageni i glikolitički) i aerobne apacitete (Konig i sur. 2001).

Metodika razvoja izdržljivosti

Prema Bompi (2005) izdržljivot se odnosi na duljinu vremena tijekom kojeg pojedinac može obavljati rad određenim intnzitetom. Glavni faktor ograničenja je umor.
Prema trajanju izdržljivost se može podijeliti na specifičnu, te na izdržljivost dugog, srednjeg i kratkog trajanja. Među faktorima koji utječu na izdržljivost nalaze se prilagodba središnjeg živčanog sustava, snaga volje koja je jako bitna prilikom obavljanja rada u stanju umora,  aerobni potencijal koji omogućuje proizvodnju energije u prisustvu kisika, te anaerobni kapacitet i rezerva brzine.
Aerobnu izdržljivost možemo razvijati kontinuiranom i intervalnom metodom. Kontinuirana metoda se odvija bez prekida, a može trajati i više od 60 minuta, uz intenzitet od 60% i frekvenciju srca 150 – 160 otkucaja u minuti. Intervalna metoda se sastoji od ponavljanja jakih trenažnih opterećenja kraćeg ili dužeg trajanja. Može se koristiti trčanje različitih dionica, trčanje s promjenema tempa, te specifične i situacijske vježbe odgovarajućeg intenziteta koji se kreće 60 – 80% u zoni frekvencije srca 150 – 180 otkucaja u minuti s intervalom odmora 2 – 3 minute (Milanović, 1997).

Primjeri treninga

Navesti ćemo nekoliko primjera treninga izdržljivosti sa različitim metodama. Za razvoj aerobne izdržljivosti možemo koristiti intervalnu metodu koja može biti standardna(tablica 2) i varijabilna (tablica 3).

Tablica 2: Intervalna standardna metoda za razvoj aerobne izdržljivosti (Milanović, 2005).

Tablica 3: Intervalna varijabilna metoda za razvoj aerobne izdržljivosti (Milanović, 2005).

Intervalnim treningom se može razvijati i anaerobna izdržljivost. Fosfagenu anaerobnu izdržljivost možemo razvijati  standardnom i varijabilnom metodom (tablica 4 i 5).

Tablica 4: Intervalna standardna metoda za razvoj anaerobne fosfagene izdržljivosti (Milnović, 2005).


Tablica 5: Intervalna varijabilna metoda za razvoj aanaerobne fosfagene izdržljivosti (Milanović, 2005).

Na isti način se može razvijati i anaerobna glikolitička izdržljivost (tablica 6 i 7).

Tablica 6: Intervalna standardna metoda za razvoj glikolitičke anaerobne izdržljivosti (Milanović, 2005).

Tablica 7: Intervalna varijabilna metoda za razvoj anaerobne glikolitičke izdržljivosti (Milanović, 2005).

Literatura

  1. Bompa, T. O. (2006). Periodizacija – teorija i metodologija treninga. Gopal, Zagreb.
  2. Konig, D., Huonker, M.,Schmid, A., Halle, M., Berg, A. i Keul, J. (2001). Cardiovascular, metabolic, and hormonal parameters in professional tennis players. Med. Sci. sports Exerc. 33(4):654-658.
  3. Milanović, D. (1997). Osnove teorije treninga. U: D. Milanović (ur.) Priručnik za sportske trenere. Fakultet za fizičku kulturu. Zagreb.
  4. Milanović, D. (2005). Teorija treninga – priručnik za praćenje nastave i pripremanje ispita. Kineziološki fakultet, Zagreb.
  5. Neljak,B., Antekolović, LJ., Krističević,T. i Višković, S. (2003). Kondicijska priprema u tenisu.  U: D. Milanović., I. Jukić. (ur.) Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova, Međunarodni znanstveno – stručni skup, str. 557 – 565. Zagreb: 12. Zagrebački sajam sporta i nautike, 21 – 22 veljače, 2003.
  6. Zmajić, H. (2003a). Natjecateljski tenis. Zagreb.
  7. Zmajić, H., Ljevaković, D. i Alikalfić,V. (2003). Dugoročna periodizacija razvoja. funkcionalno motoričkih sposobnosti u kondicijskom treningu tenisača. U: D. Milanović., I. Jukić. (ur.)  Kondicijska priprema sportaša,  Zbornik radova, Međunarodni znanstveno – stručni skup, str. 566 – 569. Zagreb: 12. Zagrebački sajam sporta i nautike, 21 – 22 veljače, 2003.