Prednosti tjelesnog vježbanja

Fitness // 28.12.2010. // Ivan Tudor, prof. kineziologije

Čovjek u svojoj genetskoj šifri ima urođenu potrebu za kretanjem. Ono ga je pratilo kroz sva razdoblja njegove povijesti. Tehnološka i tehnička dostignuća modernoga doba svode tu potrebu na minimum rezultirajući cijelim nizom problema. Navesti ćemo neke od glavnih te na najjednostavniji način objasniti utjecaj tjelesnoga vježbanja.
S porastom životne dobi povećava se broj kroničnih zdrastvenih problema. Smatra se da oko 80% posto osoba starih 65 godina i više ima nekoliko kroničnih bolesti. Veliki broj njih usko je povezan sa tjelesnom neaktivnošću i ²sjedećim² načinom života. Danas je znanstveno  dokazano da redovita, pravilno odabrana i dozirana tjelesna aktivnost uz izbalansiranu prehranu i adekvatan odmor, utječe na prevenciju i liječenje cijeloga niza bolesti  današnjice. Neke od njih jesu srčani infarkt, moždani udar, pretilost i svi popratni problemi, dijabetes tipa 2, osteoporoza, neki oblici karcinoma itd. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije ²sjedeći² način života spada među 10 vodećih svjetskih uzroka smrti, te se s njim godišnje povezuje više od dva milijuna smrti. Prema procjenama,  sa godinama taj broj će se rapidno povećavati. Tjelesna aktivnost usko je povezana  sa povećanjem  radnoga kapaciteta te preko njega sa odgađanjem i ublažavanjem procesa starenja. Radni kapacitet pojedinca definiran je nizom čimbenika koji uključuju  funkciju srčano-žilnog, mišićno-koštanog, živčanog i dišnoga sustava. Najčešće korišten parametar procjene radnog kapaciteta jest maksimalni primitak kisika. On predstavlja sposobnost organizma da primi kisik, prenosi ga i koristi za oksidacijske energetske procese, a znamo da je kisik sinonim za život. Maksimalni primitak kisika smanjuje se stopom od 0.75 do 1% godišnje, odnosno 8-10% tijekom svake decenije života nakon dobi od 25 godina.  Jednostavnom matematikom može se zaključiti da ako njegovo opadanje polazi sa viših vrijednosti i njegova vrijednost  sa godinama ima više vrijednosti, a vrijedi i obratno. Cilj tjelesnih aktivnosti i vježbanja u sa obzirom na navedeno, trebao bi biti razvoj srčano-žilnoga i dišnoga sustava sa jedne strane, te mišićno-koštanoga sa druge strane i na taj način povećanje stupnja zdravlja i kvalitete življenja, produženje radnoga i životnoga vijeka ta odgađanje i usporavanje procesa starenja. Najpogodnije aktivnosti za razvoj prvoga sustava jesu cikličke aktivnosti, odnosno aktivnosti gdje postoji jedna zatvorena struktura kretanja koja se kontinuirano ponavlja. Primjeri tih aktivnosti jesu hodanje, trčanje, plivanje, aerobik, biciklizam, rolanje, planinarenje. Provoditi ih treba minimalno 3 puta tjedno. Bitna odrednica tih aktivnosti jest  njihov intenzitet koji se mora kretati između 50 i 70% od maksimalne frekvencije srca i trajanje koje treba biti duže od 15 minuta. To je takozvana aerobna zona u kojoj se energetska potreba stanica zadovoljava na račun kisika bez prekomjernoga stvaranja mliječne kiseline, a nakon određenoga vremena od početka aktivnosti dolazi do aktiviranja metabolizma masti.  Maksimalna frekvencija srca se odredi na način da od broja 220 oduzmemo svoju kronološku dob, te onda na osnovu toga broja izračunamo navedene postotke. Znanstveno je dokazana njihova korisnost u prevenciji i liječenju gore navedenih bolesti današnjice. Najpogodnije aktivnosti  za mišićno-koštani sustav jesu vježbe sa opterećenjem odnosno teretom te vježbe fleksibilnosti. Vježbe sa opterećenjem mogu se provoditi u teretani na trenažerima, sa slobodnim utezima ili vlastitom težinom. Relativno povećanje mišićne mase do kojega dolazi korisno je iz više razloga. Povećava se stabilnost i integritet zglobova kao i gustoća kostiju te na taj način i njihova otpornost na ozljede koje su sve učestalije sa porastom životne dobi. Važan su čimbenik i u prevenciji nastanka osteoporoze. Veća količina mišića dovodi i do povećane potrošnje kalorija u mirovanju i pri  aktivnosti. U radu sa teretom od posebne je važnosti provoditi korektivne vježbe u svrhu jačanja slabih regija tijela. Najčešće su to mišići fiksatori glave i vrata te lopatica, a posebno mišići fiksatori trupa koji služe kao potporanj kralježnici. Slabost navedenih regija uzrokovana je najčešće tjelesnom neaktivnošću i dugotrajnim i krivim položajem tijela pri sjedenju, te je često uzrok  bolovima u različitim dijelovima mišićno-koštanoga sustava. Tijekom tjedna vježbe sa opterećenjem bi  trebalo provodit 2 do 3 puta tjedno. Vježbe fleksibilnosti imaju višestruko korisne učinke. Dovode do relaksacije i smanjenja mišićne napetosti te povezano sa time do povećanja prokrvljenosti i eliminacije mliječne kiseline kao nusprodukta tjelesne aktivnosti, povećanja gipkosti mišićnoga tkiva te smanjenoga rizika od ozljeda mišićno-koštanoga sustava, povećanja samosvijesti i mentalne relaksacije. Mogu se provoditi svakodnevno i to obavezno prije i poslije svake aktivnosti, te zasebno kao oblik tjelesne aktivnosti. Sportske igre kao što su nogomet, košarka, odbojka, tenis i sve one u kojima prevladavaju brze i eksplozivne kretnje također su višestruko korisne.  Osobe sa dobrim stupnjem treniranosti, mogu ih provoditi 2-3 puta tjedno. Utječu na razvoj motoričkih sposobnosti kao što je koordinacija, brzina, agilnost te razvoj srčano-žilnoga i dišnoga sustava. Treba naglasiti da se ne preporučuju  ljudima sa problemima srčano-žilnoga i mišićno-koštanoga sustava. Prije početka provođenja bilo koje tjelesne aktivnosti, od presudne je važnosti utvrditi inicijalno stanje osobe koja se želi uključiti u tjelesno vježbanje. Uzimaju se informacije o zdravstvenome stanju koje uključuju podatke o krvnome pritisku, srčano-žilnim problemima, stanju triglicerida i kolesterola u krvi, ortopedskim problemima, kroničnim bolestima itd, opće informacije koje se odnose na kronološku dob, težinu, visinu, prehrambene navike, konzumaciju tekućine, količinu sna itd, antropološke mjere pomoću kojih se uzimaju opsezi i  vrijednosti kožnih nabora pojedinih dijelova tijela, stanje funkcionalnih sposobnosti na način da se procijeni maksimalni primitak kisika putem neke od aerobnih aktivnosti, te mišićna jakost i izdržljivost putem raznih testova snage.  Sve te informacije predstavljaju bazu podataka pojedinca na osnovu koje se ciljano kreće u provođenje točno određenih tjelesnih aktivnosti i cjelokupnoga trenažnoga procesa, a također periodično se vrše tranzitivna provjeravanja i uspoređuju dobivene vrijednosti sa prethodnim te se na taj način se prati napredak i efekti rada. Uz utvrđivanje inicijalnoga stanja još su tri važne komponente svakoga treninga. To su progresivnost koja se odnosi na postupno povećanje opterećenja tijekom vremena provedenoga u vježbanju, kontinuiranost koja podrazumjeva redovito provođenje tjelesne aktivnosti te najvažnije od svega stručna osoba koja je kreator i voditelj cijeloga procesa treninga.

Mišićne stanice su “motori” ljudskoga organizma. Odgovorne su za sve naše pokrete. Energiju za rad one mogu dobivati  iz više izvora. U grubo, te izvore podijeliti ćemo  na anaerobne i aerobne procese. Za anaerobne je najznačajnije da mišić energiju dobiva iz glukoze bez prisutnosti kisika a kao produkt metabolizma mišića nastaje mliječna kiselina (kao primjer mogu poslužiti aktivnosti visokoga intenziteta a kratkoga trajanja, npr sprintevi u trčanju, plivanju, biciklizmu, tenis, košarka, nogomet, rad na snazi i mišićnoj masi u teretani itd) gdje je intenzitet aktivnosti submaksimalan do maksimalan. Sa druge strane imamo aerobne procese koji su povezani sa metabolizmom masti i slobodnih masnih kiselina. Za aerobne procese karakteristično je da mišić energiju potrebnu za rad, dobiva uz stalnu prisutnost kisika i to na početku aktivnosti iz glukoze(ugljikohidrati), a onda  i iz slobodnih masnih kiselina pohranjenih na našim bedrima, trbuhu, struku! Aerobne aktivnosti su aktivnosti niskoga intenziteta i dužega trajanja ( tipični predstavnici aerobnih aktivnosti su sportovi poput hodanja, maratona, skijaškoga trčanja, plivanja na duge pruge, biciklizma, aerobika, te raznih kružnih treninga u fitnesu itd). Nakon  20-30 minuta aerobne aktivnosti mišići kao «gorivo» za svoj rad počinju koristiti masti. Osim aerobne aktivnosti preduvjet za aktiviranje metabolizma masti je i pravilna i izbalansirana prehrana!!! Ona je «kamen temeljac» zdravstvenoga stanja svakoga pojedinca a također i svih programa tjelesnih aktivnosti. Za hranu možemo reći da je najjači hormonalni lijek. Hormone možemo kontrolirati na dva načina: redovitim i pravilno izbalansiranim obrocima te tjelesnom aktivnošću. Učinak prehrane jest 80% prema 20% učinka od vježbanja!!! To ne znači da je vježbanje manje važno. Utjecaj hrane je veći na naše hormone i tijelo iz razloga što hrana djeluje na naše tijelo 24 sata na dan, dok rekreativno je najpoželjnije vježbati sat do sat i pol na dan. Ključan hormon u cijeloj  priči je inzulin i oko njega se sve vrti. Inzulin je jedan od hormona kojega luči gušterača. Osnovni zadatak mu je prijenos glukoze iz krvi u stanice. Ključno je održavati razinu inzulina i glukoze konstantnom u krvi tijekom cijeloga dana. To postižemo pravilnom i izbalansiranom prehranom. Kontrolirajući njihovu razinu u krvi prehranom, trošit će se kalorije pohranjene u masnim stanicama. Omjer kalorija iz ugljikohidrata, proteina i masti bi trebao biti 40%:30%:30%.

Što se tiče ugljikohidrata potrebno je reducirati i umjereno koristiti sve one sa visokim glikemijskim indeksom (napravljen za dijabetičare i govori nam koliko koja hrana podiže razinu šećera u krvi).Tu ubrajamo krumpir, rižu, tjesteninu, kruh, sladoled, slatka i gazirana pića, slatkiše itd. Ova hrana je u većini slučajeva glavni  krivac za prekomjerno povećanje tjelesne težine. Prekomjerno i redovito konzumiranje ovakve hrane dovodi do visoke proizvodnje inzulina u krvi od strane gušterače. Sastavljeni su od polimera glukoze, koje probavni enzimi brzo rastavljaju na čisti krvni šećer, glukozu. Zbog toga brzo podižu šećer u krvi i jače stimuliraju lučenje inzulina. Inzulin će dio šećera iz krvi uvesti u stanice za potrebe njihovoga metabolizma, određeni dio će se uskladištiti za kasniju upotrebu  u obliku glikogena u jetri i mišićima, a sav preostali šećer će se u jetri na poticaj inzulina, preraditi u trigliceride (masnoće u krvi).Trigliceridi će se skladištiti u masne stanice. U ljudskom tijelu ih se nalazi između 30 i 40 bilijuna!!! Rezultat su evolucije i čovjekove prošlosti. Našim precima one su bile presudne za preživljavanje pošto su postojala razdoblja oskudice hrane i pohranjena mast bila je nužna za preživljavanje. Kapacitet masnih stanica je ogroman, te se one mogu povećati i do 1000 puta!!!

Sa vremenom  stanice u tijelu mogu postati  otporne na inzulin te ga je potrebno  sve više i više kako bi on pravilno mogao obavljati svoju funkciju. To dovodi do šećerne bolesti (dijabetesa) tipa 2. Drugim riječima,upadamo u začarani krug gladi, stalno jedemo i stalno smo gladni!

Dobri ugljikohidrati su oni sa niskim glikemijskim indeksom.U prvom redu tu ubrajamo povrće. Najveći dio njihove težine otpada na vodu i vlakna, a sadrže jako malo šećera, te su bogati vitaminima i mineralima. Dobre ugljikohidrate nalazimo i u voću. Sadrže više šećera od povrća, međuti taj šećer je voćni šećer fruktoza, koji ne podiže ni brzo ni izravno šećer u krvi, budući da se u jetri prvo mora preraditi u krvni šećer glukozu. Voće je također bogato vlaknima, te vitaminima i mineralima.

Što se tiče masnoća najbolje su jednostruko nezasićene masne kiseline. Tu spadaju recimo masline i maslinovo ulje. Uglavnom se sastoji od omega 9 masnih kiselina koje su hormonalno neutralne. Uloga im je da hranu čine ukusnijom te u želucu izazivaju lučenje hormona kolecistokinina koji dovodi do osjećaja sitosti. Također usporavaju ulazak šećera u krv i time sprječavaju nagli porast inzulina. Ostala biljna ulja spadaju u višestruko nezasićene masne kiseline. Nazivaju se još i omega 6 masnim kiselinama. Radi veće otpornosti na kvarenje često se obrađuju jednim industrijskim postupkom koji se zove hidrogenizacija. Tako nastaju transmasne kiseline koje su jako štetne za zdravlje. Nalazimo ih u margarinima, maslacima, čipsevima itd. Od njih stanične membrane postaju krute te slabo propusne za nutrijente i hormone. Riblje ulje je specifično ulje koje se sastoji od omega 3 masnih kiselina. Nalazimo ga u ribama i to najviše u plavoj ribi, a riba koja je najbogatija sa njom je losos. Organizmu je ova esencijalna masna kiselina neophodna za produkciju korisnih hormona, tako da bi idealno bilo jesti ribu  barem dva puta tjedno. Znanstveno je dokazana njihova uloga u prevenciji srčano žilnih bolesti. Primjer su eskimi kod kojih infarkt srca gotovo i ne postoji. Prehrana im je uglavnom bazirana na ribi.
Proteini su sastavljeni od aminokiselina, koji su nam potrebni za izgradnju mišića, kože, hormona, enzima, antitjela. Osam aminokiselina je esencijalno i potrebno ih je unositi hranom, jer ih tijelo ne može samo sintetizirati niti pohraniti. Ako ih ne unesemo hranom, radi neprekidnih biokemijskih procesa u stanicama, organizam će posegnuti za strukturnim proteinima iz mišića, te će doći do razgradnje mišićne mase! Iz tih razloga ne smijemo ih uzimati manje nego šta je potrebno, ali ni više; jer se višak pretvara u masnoću i pohranjuje u masne stanice. Adekvatan unos proteina dovodi do lučenja hormona glukagona ( hormon gušterače uz inzulin), koji obnavlja šećer u krvi iz zaliha glikogena u jetri, sprečavajući hipoglikemiju i hiperinzulinemiju, te omogućava pristup zalihama energije u masnim stanicama. Zato nakon obroka koji sadrži proteine nismo gladni 4 do 6 sati. Najkvalitetniji proteini (sadrže svih 8 esencijalnih aminokiselina) nalaze se u ribi, bijelom i crvenom mesu, soji, jajima, mlijeku. Iz priloženoga se vidi nužnost i potreba pravilno izbalansirane prehrane!!! Važno je naglasiti da ne možemo izgubiti više od pola kilograma masnoga tkiva do najviše ¾  kilograma na tjedan. Razlog tome je jetra, pošto se u njoj vrši mobilizacija masti iz masnog tkiva te  prerada masti u oblik koji je pogodan za metabolizam stanica i stvaranje energije! Sve veće vrijednosti od toga znače da tijelo uz masnoće gubi vodu( dehidracija ), ili strukturne bjelančevine (procesi razgradnje-katabolizma), a često i jedno i drugo, što izaziva cijeli niz potencijalno opasnih posljedica za organizam!

Svaka namirnica ima svoju prehrambenu vrijednost, odnosno kalorijsku vrijednost, te količinske vrijednosti makronutrijenata (proteini, ugljikohidrati, masti) i mikronutrijenata (vitamini i minerali). Također svaki čovjek ima svoje dnevne kalorijske potrebe  kojima održava svoju x težinu na određenom nivou. Da bi procjenili svoje dnevne kalorijske potrebe potrebno je prvo odrediti vrijednost bazalnoga metabolizma (količina energije koju organizam svakodnevno troši na rad unutarnjih organa, disanje, krvotok,  termoregulaciju-regulaciju tjelesne topline itd). Određujemo ga tako da pomnožimo svoju težinu u kg sa 20. U tvome slučaju to je 112×20=2240 kalorija koje tvoj organizam potroši svaki dan za svoj rad. Drugi korak je odrediti koliko kalorija je potrebno za sve one aktivnosti koje nisu vježbanje. Vrijedi pravilo ako većinom sjediš, vrijednosti bazalnoga metabolizma doda se 20-40%. Ako si umjereno aktivan doda se 40-60 %, a ako si vrlo aktivan 60-80%. Poznavajući tvoj ritam života, ja sam uzeo vrijednost od 30%, tako da imamo 2240 kal×0.3=672 kal. Treći korak je odrediti broj kalorija koje dnevno potrošiš na tjelesno vježbanje. Računao sam da u teretanu dolaziš 2 puta tjedno i da tu potrošiš oko 450 kal po jednom treningu i da igraš tenis  dva puta tjedno te da tu potrošiš isto oko 450 kal po jednom treningu. Prosjek tvojih potrošenih kalorija kroz tjelesno vježbanje u tjednu bi iznosio oko 250 kal. Kada zbrojimo te tri vrijednosti dobivamo da su tvoje dnevne kalorijske potrebe oko 3100 kalorija na dan. To je količina kalorija koja je potrebna da bi ti održao svoju postojeću tjelesnu težinu. Ukoliko unosimo veći broj kalorija od toga broja nastavićemo sa daljnjim povećanjem težine te vrijedi i obratno manji broj kalorija od navedenoga broja i težina se smanjuje.Generalno to je tako, ali daleko od toga da je tako jednostavno. Samo jedna karika u lancu. Radikalan primjer su ljudi koji se sa 600 do 700 kalorija unesenih  na dan bore sa viškom kilograma i svojim tjelesnim izgledom! Gladovanje i drastično smanjivanje kalorija ima slijedeći sljed. Na početku (obično u prva dva tjedna) dolazi do zadovoljavajućega gubitka težine (osim masnoga tkiva gubi se i jako puno mišićne mase i vode). Nakon te prve faze nastaje plato, odnosno zastoj u padu težine. Takvim smanjivanjem kalorijskoga unosa metabolizam se usporava te počinje ekonomičnije raditi, a masne stanice postaju „magneti“ za mast, koji deset puta jače prikupljaju masnoće!!! Pravi način za reduciranje tjelesne težine jest napraviti kalorijski deficit zu pravilan omjer makro i mikro nutrijenata. Deficit se radi na način da od ukupnih dnevnih kalorijskih potreba oduzme 20%. Znači imamo 3100×0.2=620 kal. Znači 620 kalorija manje od tvoje dnevne potrebe. Naglašavam uz pravilan omjer makro i mikro nutrijenata! Bez toga ovo prvo ništa ne vrijedi. Sigurno ti se nameće pitanje kako to sve skupa primjeniti u praksi? Jedan od načina je da za svaku namirnicu koja čini dio nekoga od naših obroka, imamo podatke o njezinom kalorijskom iznosu, te količini (u gramima), proteina, ugljikohidrata i masti. Postoji veliki broj tablica sa  podacima o nutritivnoj vrijednosti za svaku namirnicu, ali takvo računjanje zahtjeva dosta vremena i rekao bih vrlo visoku motiviranost. Prehrana u zoni je na vrlo praktičan način riješila te probleme. Sa njihove dvije metode, metode blokova i metode „od oka“ pravilno se balansira prehrana na jednostavan i pravilan način a bez velikoga gubitka vremena. Točno se je odredilo koja količina hrane ulazi u jedan blok bjelančevina, u jedan blok ugljikohidrata te u jedan blok masti. Takvom prehranom postižemo stanje ravnoteže između hormona inzulina i hormona glukagona, održava se stabilnom razina glukoze u krvi, te se «otključavaju» masne stanice kao izvor energije za stanične strukture u tijelu. Nadalje ona predstavlja niskokaloričnu prehranu zbog umjerenoga konzumiranja ugljikohidrata sa visokim glikemijskim iznosom i zasićenih masnih kiselina.

Često me ljudi pitaju da im napravim neki program bilo za dobivanje mišićne mase bilo za redukciju potkožnoga masnoga tkiva iliti «skidanje» kila. Ocekuju se neki čudotvorni programi i dijete, posebne vježbe, suplementi te rezultati u kratko vrijeme. Ono što se dogodi je to da se većina ljudi u jako kratkom vremenu  razočara i odustane! Dosljednost, upornost i motiviranost su osobine koje se traže. Malo njih dugoročno gleda i u prvi plan stavlja svoje zdravlje. Zdravi način života u koji su uključeni  pravilna prehrana, tjelesno vježbanje, redovan san i redukcija stresa kao “kameni temeljci” potrebno je provoditi u svim životnim razdobljima kao garanciju za zdravlje i željeni izgled. Što se tiče prehrane i tjelesnoga vježbanja, sa aspekta motivacije, od presudne je važnosti razumjeti ono što radiš. Jedna od komponenti u tvome radu će biti anaerobna komponenta. Primjeniti ćemo je kada počnemo raditi na izgradnji i povećanju mišićne mase. Podrazumjevati će rad na pojedinim vježbama u serijama sa većim težinama. Pravilnim i rasnovrsnim odabirom vježbi utjecati ćemo i na pravilno i skladno oblikovanje tijela, te na aktivaciju većine od naših ukupno 300 i nešto mišića. Nadalje djelovati ćemo na povećanje mišićne mase, a veća količina mišićne mase znači i automatski i veće sagorjevanje kalorija. Visoka razina mišićne jakosti smanjuje opterećenja zglobnih površina, povećava stabilnost zglobova, dovodi do bolje prokrvljenosti mišića. Posebno bih naglasio da viša razina mišićne mase pridonosi prevenciji lumbalgije. Zato posebnu pozornost treba posvetiti jačanju mišića donjega dijela leđa te trbušnih mišića koji su stabilizatori i fiksatori kralježnice! Također je znanstveno dokazano da su vježbe sa teretom i opterećenjem jedini način za prevenciju osteoporoze. Dovode do pojačanoga metabolizma kostiju a time i direktno do veće gustoće kostiju. Estetsku komponentu lijepo oblikovanog tijela ne moram ni naglašavati!

Nakon takvoga načina u anaerobnom režimu, tijelo počinje pojačano lučiti hormon rasta. Taj hormon ima niz važnih uloga u tijelu a jedna od njih jest popravljanje mikrošteta koje je mišićno tkivo pretrpjelo od rada u teretani na način da se aktivira pojačana sinteza bjelančevina.. Za takvo popravljanje potrebno je puno energije, a ta energija dolazi iz pohranjenih tjelesnih masnoća! Taj proces odvija se za vrijeme spavanja. Ometajući faktor za djelovanje i izlučivanje hormona rasta je visoka razina inzulina a naročito je uzrokuje nepravilno i preobilno uzimanje hrane prije spavanja. Druga komponenta u tvom programu što se tiče tjelesnoga vježbanja jest aerobna komponenta. Već smo se je dotaknuli na početku i rekli neke stvari o njoj. Rekli smo da je značajna po tome što dovodi do aktivacije metabolizma masti. U našemu radu ona će biti dominantna i to naročito u prvih nekoliko mjeseci. Uključivati će rad na biciklu i steperu te kružne treninge snage dužega trajanja sa manjim težinama u zoni frekvencije srca od 50-70% od maksimuma. Ujedno će predstavljati i pripremu za rad na povećanju mišićne mase. Osim aktivacije metabolizma masti cijeli je niz njezinih učinaka na zdravlje. Redovitim i pravilnim provođenjem aerobnih vježbi utječemo na pravilan i ekonomičan  rad srca. Povećavaju se udarni i minutni volumen srca uz istodobno smanjenje frekvencije srca u mirovanju. Također progresivno se smanjuje i frekvencija srca za istu razinu opterećenja. Nadalje utječemo na ekonomičan i racionalan rad pluća. Povećava se minutni volumen disanja uz istodobno smanjenje frekvencije disanja (postaje dublje i efektivnije). Utječemo na sniženje krvnoga tlaka, glukoze, triglicerida, ukupnoga kolesterola i lipoproteina niske niske gustoće (LDL-loši kolesterol) te na povišenje vrijednosti lipoproteina visoke gustoće (HDL-dobar kolesterol) u krvi. Sve ovo dovodi do poboljšanja stanja zdravlja, opće radne sposobnosti te prevencije niza bolesti povezanih sa tjelesnom neaktivnošću i nepravilnom prehranom, a koje su vodeće u svijetu po stopi smrtnosti!!! Srčani infarkt, moždani udar, pretilost i hiperinzulinemija (dijabetes tipa 2), te neki oblici karcinoma neke su od njih.

Vaš dojam


(obavezno)
(obavezno)