Uvod
Sportaši kao i njihovi treneri tražili su kroz povijest, a nastoje i dalje u budućnosti pronalaziti nove načine za poboljšanje pojedinih motoričkih sposobnosti, a samim time i poboljšavanja postignutih rezultata u pojedinim sportovima i sportskim disciplinama. Tu spada i metoda pliometrije kao jedna od najučinkovitijih metoda za razvoj različitih tipova eksplozivne snage, a može se objasniti kao svaki tip treninga u kojem dolazi do ekscentrično – koncentričnog rada mišića (Antekolović, 2001).

Definicija pliometrijskog treninga
Za definiciju pliometrije i pliometrijskog treninga različiti autori su dali velik broj  definicija i objašnjenja, pa tako Čoh (2004) smatra da je osnovno sredstvo za razvijanje ekscentrično – koncentrične mišićne aktivnosti dubinski skokovi /engl. drop jumps ili in – depth jumps) pa se ta metoda naziva pliometrija ili pliometrijski trening – lat. ply   = povećanje; metric = mjera. Na osnovu latinskog porijekla riječi pliometrija koje je nastalo od riječi plyo + metric može se prevesti i kao “mjerljivo povećanje”. Termin pliometrija je izmišljen od strane Europljana i prepoznat kao ruska metoda treninga koja koristi preopterećenje (Chu, 1983), a osnovna svrha pliometrijskog treninga jest razvoj što veće reaktivne sile (Allerheiligen, 1994, prema Čoh, 2004). Sportski fiziolozi se slažu da pliometrija obuhvaća specifične vježbe koje izazivaju značajno istezanje mišića koji se nalazi pod ekscentričnom kontrakcijom i nakon koje slijedi snažna koncentrična kontrakcija koja služi za razvoj snažnog pokreta u kratkom vremenskom periodu. (LaChance, P. 1995).

Analiza teniske igre
Tenis pripada u kompleksne sportske aktivnosti koje čine kompleksi jednostavnih i složenih gibanja. Cilj je postizanje nadmoći nad suprotstavljenim pojedincem ili ekipom. Mogu se razlikovati jedno subjektne gdje pripada tenis i više subjektne gdje pripadaju ekipne sportske igre (Milanović,1997), a po dominaciji motoričkih – fizičkih sposobnosti tenis pripada u sportove gdje dominira koordinacija (spretnost) i agilnost (okretnost) sportaša (Milanović, 1997). Također ako analiziramo tenisku igru tada možemo vidjeti da tenis kao sport pripada skupini tehnički složenijih sportova koji od natjecatelja zahtijeva izrazitu tehničku – taktičku, kondicijsku i psihičku pripremljenost. (Neljak, 2003), te da ga karakterizira veoma velik broj različitih tehnika (udaraca i kretanja) koje se pretežno izvode maksimalnom brzinom u dugom vremenskom razdoblju te je onda logično da na uspješnost u tenisu utječe veći broj motoričkih sposobnosti. (Zmajić, 2003).Što se tiče energetskih procesa u tenisu sa otprilike 70 % su zastupljeni anaerobni alaktatni procesi, sa 20% anaerobni laktatni procesi i sa 10 % aerobni energetski procesi. Anaerobni procesi su zastupljeni u svim fazama igre kao što su udarci, promjene pravca, startna ubrzanja a aerobni procesi su zastupljeni u svim fazama oporavka kao što su pauze između poena, gemova i setova gdje dolazi do njihovoga utjecaja na podmirenje kisikova duga stvorenoga u fazi igre (Neljak, 2003).
Možemo pogledati i tablicu 1 u kojoj je pokazana važnost pojedinih motoričkih sposobnosti u tenisu, pa iz toga vidimo da je najviše zastupljena startna brzina i ubrzanje, te brza promjena pravca kretanja dok je maksimalna brzina zastupljena u manjoj mjeri, a brzinska izdržljivost ima gotovo nikakvu ili zanemarivu važnost.

1 – mala važnost, 2- srednja važnost, 3 – velika važnost

Tablica 1: Važnost pojedinih sposobnosti u tenisu (Pyke, 2001 prema Milanović, 2004).

Program vježbanja

Tablica 2: Progresija u pliometrijskom treningu (Allerheiligen, Rogers, 1995).