Dijagnostika stanja treniranosti u futsalu

Sport // 24.12.2010. // Stjepan Hruškar, prof. kineziologije

S obzirom da vrhunske sportske rezultate  danas mogu postići samo izuzetno dobro kondicijski pripremljeni sportaši i s obzirom na sve veće zahtjeve koje sportaši moraju zadovoljiti da bi ih postigli, suvremena dijagnostika stanja treniranosti sportaša je neophodna i nezamjenjiva. Plan i program treninga moguće je sastaviti jedino ako raspolažemo s dovoljnim brojem relevantnih podataka o antropološkom, motoričkom, funkcionalnom i biomehaničkom statusu pojedinog sportaša.

Testiranje odnosno dijagnostika u sportu podrazumijeva prikupljanje upotrebljivih informacija o inicijalnom, tranzitivnom i finalnom stanju sportaša u prostoru sposobnosti i osobina koje znatno sudjeluju u jednadžbi specifikacije uspjeha u konkretnom sportu. Testiranjem dobivamo uvid u stanje morfološke, motoričke i funkcionalne komponente treniranosti sportaša i sportske ekipe. Skup testova možemo primijeniti u više vremenskih točaka, a obavezno na početku, u sredini i na kraju pripremnog te u sredini i na kraju natjecateljskog razdoblja. Nakon kraćih ciklusa sportske pripreme i neposredno prije najvažnijih natjecanja nije potrebno provoditi testiranja s kompletnom «baterijom testova», već samo one testove koji su nužni (Vučetić, 2004).

Mjerenje, odnosno testiranje zadanih dimenzija provodi se tako da ih se, što je moguće više, iskazuje brojčanim veličinama. Na temelju dijagnosticiranih veličina, odnosno utvrđenih dobrih i loših strana treniranosti jednoga sportaša ili sportske ekipe, mogu se postaviti ciljevi i zadaće trenažnoga postupka te programi upravljačkih aktivnosti za pojedine cikluse u kojima se sportska priprema odvija (Milanović, Haimer, 1997).

Na temelju informacija o čimbenicima uspješnosti u futsalu potrebno je izabrati one mjerne instrumente, odnosno testove koji najbolje odražavaju stvarno stanje mjerenih sposobnosti.

POSTUPCI FUNKCIONALNE DIJAGNOSTIKE

Primjenjuju se radi utvrđivanja nivoa treniranosti srčano-žilnog i respiratornog sustava. Pokazatelji stanja aerobnog kapaciteta (aerobne izdržljivosti) su maksimalni i relativni maksimalni primitak kisika.
Na temelju primitka kisika te maksimalne frekfencije srca određuju se zone pulsa koje su od neprocjenjive važnosti u tijeku doziranja trenažnih opterećenja.

F 12 – trčanje 12 minuta- Cooperov test

Test se izvodi na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, a cilj je u 12 minuta proći čim veću udaljenost. Rezultat se mjeri u metrima.
Tablica 2. Normativi Cooperovog testa za muške

Ovom tablicom mogu se koristiti utrenirani sportaši – natjecatelji:

Kontinuirani progresivni test na pokretnom sagu

Test su izvodi u laboratorijskim uvjetima, a dobiva se čitav niz parametara ( maksimalni primitak kisika, relativni maksimalni primitak kisika, maksimalna frekfencija srca, anaerobni ventilacijski prag, brzina trčanja pri anaerobnom pragu, frekfencija srca pri anaerobnom pragu).
Test je moguće izvesti u Sportsko dijagnostičkom centru- Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.

POSTUPCI MOTORIČKE DIJAGNOSTIKE

Testovi koje ćemo koristiti u dijagnostičke svrhe  bit će izmjerene slijedeće motoričke sposobnosti: brzina, brzinska izdržljivost, agilnost, eksplozivna snaga, fleksibilnost i repetitivna snaga.

Brzina- trčanje 40 metara s visokim startom

Test se izvodi u dvorani ili na otvorenom prostoru minimalnih dimenzija 50 metara. Cilj je u što kraćem vremenu istrčati zadanu udaljenost.

Brzinska izdržljivost- test trčanja na 300 yardi

Test se izvodi se u dvorani ili na otvorenom prostoru na način da  povučemo  dvije paralelne linije, dužine jedan metar, na udaljenosti 22.84 metara.
Sportaš stane na startnu liniju te na znak mjerioca maksimalnom brzinom trči 12 dužina, a mjerioci bilježe prolaze svake dionice, kao i konačni rezultat.
Važno je napomenuti da je svaku dionicu potrebno istrčati maksimalno brzo bez tzv. «čuvanja za kraj».
Na temelju uvida u kretanje vrijednosti pojedinih dionica,
trener je u mogućnosti pratiti kretanje maksimalne brzine i brzinske izdržljivost pojedinog igrača.

Agilnost-  testovi 93639 s okretom za 180 stupnjeva, 93639 naprijed-nazad i test koraci u stranu

Testovi 93639 služe za procjenu frontalne agilnosti, s time da test 93639 s okretom služi i za procjenu koordinacije.
Za izvođenje testova 93639 potrebno je označiti šest linija na međusobnoj udaljenost od po 3 metra, te istrčati test zadanim načinom u što kraćem vremenu.

Koraci u stranu: KUS

Za izvođenje testa  potrebno je na tlu označiti dvije paralelne linije duge jedan metar, a međusobno udaljene četiri   metra.
Ispitanik stoji bočno uz prvu liniju te na znak što je brže moguće prijeđe šest puta razmak od četiri metra. Kretanje je dokoračno , bez križanja nogu.
Test služi za procjenu lateralne agilnosti.

Eksplozivna snaga- testovi skok u dalj s mjesta i test sprinta na 20 metara.

Skok u dalj s mjesta-SDM
Test služi za procjenu horizontalne eksplozivne snage.
Izvodi se sunožnim odrazom, te se mjeri preskočena udaljenost.

20 m. visokim startom
Test služi za procjenu eksplozivne snage tipa sprinta, s time da se mjeri i prolaz na 10 metara.

Fleksibilnost –testovi odnoženje ležeći bočno MFLOLB, raznoženje ležeći MFLRL , te test pretklon raznožno MFLPRR.

Testovi odnoženje ležeći bočno i raznoženje ležeći služe za procjenu fleksibilnosti zgloba kuka te primicača i odmicača natkoljenice,a rezultat se izražava u stupnjevima.

Test pretklon raznožno služi za procjenu fleksibilnosti lumbalnog dijela leđa s pripadajućim pojasom. Rezultat s izražava u centimetrima.

Repetitivna snaga- ABC test podizanje trupa iz ležanja na leđima

Test se izvodi u trajanju od 60 sekundi s time da je u gornjoj poziciji potrebno laktovima  dotaknuti koljena, i to u ciklusima, a jedan ciklus  čini:
a) laktovima dodirnuti oba koljena istovremeno
b) lijevim laktom desno koljeno
c) desnim laktom lijevo koljeno
Broje se samo pravilno izvedeni ciklusi.

Na temelju rezultata testova potrebno je odrediti rang listu sportaša-ica po sličnom nivou kondicijske pripremljenosti. Primjenom statističkih postupaka možemo dobiti Z-skorove za svakog sportaša-icu koji govore o položaju pojedinca u grupi. Oni nam pomažu u stvaranju homogeniziranih grupa sportaša-ica s kojima se trebaju provoditi isti transformacijski procesi pri razvoju motoričkih ili funkcionalnih sposobnosti (u kojima su postigli lošije rezultate), (Vučetić, 2004).

Također rezultati dobiveni testiranjem mogu se upotrijebiti za :
-programiranje trenažnih postupaka koji trebaju osigurati prelazak iz utvrđenog početnog stanja u željeno finalno stanje,
-selekciju kandidata za sudjelovanje na pojedinim natjecanjima,
-usporedbu dobivenih vrijednosti s modelnim obilježjima vrhunskih sportaša,
-usporedbu s dotada ostvarenim individualnim rezultatima (Vučetić, 2004.).

Rezultati koji su dobiveni testiranjem tijekom natjecateljskog razdoblja služe kao osnova za korektivna trenažna djelovanja.
Natjecateljsko razdoblje je ujedno i izuzetno pogodno za realizaciju individualnih kondicijskih programa.
Budući da svi igrači nemaju jednako učešće u natjecateljskom sustavu, ukazuje se prilika za kompenzacijskim trenažnim postupcima u okviru individualnih programa (Mihačić, Jukić, Milanović).

Vaš dojam


(obavezno)
(obavezno)