Tradicionalno se smatra da dugoročni ciklični treninzi ( trčanje, veslanje, vožnja biciklom, plivanje ), mogu stvoriti prednost u podizanju sportske forme.
Smatram da Crossfit pruža mnogo bolju stimulaciju za podizanje kardio-respiratorne izdržljivosti nego „tradicionalne“ metode.
Vrhunski trkači na duge staze, biciklisti, plivači i triatlonci „trgaju“ se radeći jednostavne crossfit treninge. Uzrok tome je kardio-respiratorne prirode; dok crossfiteri ostvaruju poprilično dobre rezultate natjecanjima koja zahtijevaju vještinu ili aktivnost za koju nemaju puno treninga.
Mnogima je teško za shvatiti kako sportaši koju su se specijalizirali za sportove izdržljivosti mogu doživjeti krah uzrokovan kardio –respiratornim nedostatkom.
Prije svega treba objasniti koji su to standardi za procjenu kardio-respiratornog nedostatka. Simptomi koji se u crossfit-u povezuju sa kardio-respiratornim nedostatkom često se nazivaju „gassing“ ( ostati bez daha). Osim ostanka bez daha postoji i drugi simptom koji je uglavnom neuro-muskularnog porijekla i poznat je kao „muscular failure“ ( otkazivanje mišića ).
Primjer: radeći thruster ( front squat/push press ), ponavljanja teku glatko, dok vježbač odjednom ne stane, postane zelen, usne poplave, bori se za dah, puls mu je visok i osoba nije komunikativna. Što znači daje ostao bez daha. U usporedbi; radeći thrustere, ponavljanja postaju sporija dok najednom jednostavno ne stanu na ¾ ekstenzije, udisaji i puls nisu znatno povišeni, a vježbač je komunikativan, to se pripisuje otkazivanju mišića.
Kad vrhunski sportaši sa specijalizaciom u sportovima izdržljivosti rade jedan tipičan crossfit trening npr, „fight gone bad“ ne dolaze ni blizu broju ponavljanja kao vrhunski crossfiteri. Sportaši to objašanjavaju da su težine s kojima izvode vježbe preteške ( niti jedna ne prelazi 35 kg ). Istina je da su njihova ponavljanja s propisanom kilažom spora i često nemaju punu amplitudu pokreta. Tako da to pripisujemo otkazivanju mišića. Ako smanjimo početnu kilažu tako da se oni uspiju približiti crossfiterima po broju ponavljanja, tada ostaju bez daha.
Prednost koju sportaši specijalizanti imaju u svojim sportovima, ništa nam ne govori o njihovim kapacitetima dok ih ne stavimo u druge uvjete.
Crossfit pristup pokazao se kao kvalitetan program za opću fizičku pripremu u mnogim sportovima npr; triatlon, ragbi, borilački sportovi, skijanje, bacanja, olimpijska dizanja.
Rad na izdržljivosti sastavljen od funkcionalnih vježbi predodređen je svojom mehanikom za više radnih primjena i nudi puniju aplikaciju i veću mogućnost pretvorbe kardio-respiratorne izdržljivosti na druge aktivnosti. Funkcionalnost rada na izdržljivosti određuje efikasnost njezine primjene.
Za mnoge kardio je nešto dobro što se dešava za njihovo srce i pluća dok sjede na biciklu ili dok trče. Zanimljivo je vidjeti što se dešava sa srcem za vrijeme tradicionalnog kardio i crossfit treninga: evo par primjera:
Cilj ovih testova je pokazati da crossfit trening izaziva sličnu reakciju u domeni otkucaja srca kao i klasični kardio.
Ako trening sastavljen od zgibova, sklekova i čučnjeva izaziva sličan podražaj na kardio-respiratorni sustav kao i veslanje, koje su onda ostale prednosti za snagu, brzinu, jakost, fleksibilnost, agilnost, ravnotežu, preciznost, koordinaciju, koje veslanje ne može pružiti.
Za vrhunski sport opće i specifične sposobnosti ne mogu se razvijati optimalno odvojene jedne od drugih.
Da sumiramo, osobe i sportaši koji provode crossfit program treninga spremniji su za bilo kakve kardio-respiratorne zadatke u bilo kojoj aktivnosti dok specijalizanti za izdržljivost to nisu.
„ Lance Armstrong could only do one thing better than our guys, just one“
Greg Glassman
Profesor kineziologije Ahmo Kozarić
obrada...
Prvo, “Crossfit” nije nikakva nova metoda treninga koja je navodno nastala prije par godina u degeneričnoj Americi di nema običnog čovika ispod 150 kg…
Crossfit postoji od pamtivijeka, a umire tamo negdi početkon 1995 g., pojavom modernog interneta, nešto kasnije i smart telefona koji su ovdašnju generaciju deformirali u degenerično amerikanizirane endomorfne tipove.
Prije pojave modernog interneta prvi treninzi crossfit-a počinju već u djetinstvu (penjanje po stablima, preskakanje starih crnih kanta za škovace, penjanje uz stup ulične rasvijete, hodanje po svakojakim ogradama, bacanje bovana raznih veličina u more, penjanje po gromobranima šestokatnica i više, bižanje na duge ili kratke staze nakon učinjenih pizdarija (psina) susidu ili osobi x), itd, itd…sve su to vježbe crossfit-a!
A danas, od 30-oro dice u jednom razredu jedva dvoje da ih se može popet na stablo, a za drugo da i ne govorin, i onda tu dicu smatraju natprosječno sposobnu. Ma sposobna su moj k…., takva dica u ranijim generacijama ne bi mogla pobič okoštaloj staroj babi s bagulinon (staračkin štapon)
Oču reč, pun mi je k… više ovih šta izmišljaju puste pizdarije oko treninga, jer je već sve odavno izmišljeno, i više manje svi solidni treneri poznaju u principu sve vježbe, a samo oni najbolji, kojih je nažalost malo, znaju još jedan mali segment, a to je…kad, šta, kako, koliko i di…AMEN
Prvo, “Crossfit” nije nikakva nova metoda treninga koja je navodno nastala prije par godina u degeneričnoj Americi di nema običnog čovika ispod 150 kg…
Crossfit postoji od pamtivijeka, a umire tamo negdi početkon 1995 g., pojavom modernog interneta, nešto kasnije i smart telefona koji su ovdašnju generaciju deformirali u degenerično amerikanizirane endomorfne tipove.
Prije pojave modernog interneta prvi treninzi crossfit-a počinju već u djetinstvu (penjanje po stablima, preskakanje starih crnih kanta za škovace, penjanje uz stup ulične rasvijete, hodanje po svakojakim ogradama, bacanje bovana raznih veličina u more, penjanje po gromobranima šestokatnica i više, bižanje na duge ili kratke staze nakon učinjenih pizdarija (psina) susidu ili osobi x), itd, itd…sve su to vježbe crossfit-a!
A danas, od 30-oro dice u jednom razredu jedva dvoje da ih se može popet na stablo, a za drugo da i ne govorin, i onda tu dicu smatraju natprosječno sposobnim. Ma sposobna su moj k…., takva dica u ranijim generacijama ne bi mogla pobič okoštaloj staroj babi s bagulinon (staračkin štapon)
Oču reč, pun mi je k… više ovih šta izmišljaju puste pizdarije oko treninga, jer je već sve odavno izmišljeno, i više manje svi solidni treneri poznaju u principu sve vježbe, a samo oni najbolji, kojih je nažalost malo, znaju još jedan mali segment, a to je…kad, šta, kako, koliko i di…AMEN
Pa Marino, i ja se uglavnom u ovome slažem sa Vama :)) U nekim detaljima ne, ali ne želim Vam krasti dragoceno vrijeme na rasprave. Dodao bih i nešto što se zaboravlja, i krivo tumači, a znam da je i Vama simpatično a važno je za rekreativce. Da je vježbanje lijek, ali treba se dozirati i kao lijek, tj u pravo vrijeme i pravoj količini(malo sam proširio vašu verziju) :). Tj više nije lijek ako svaki trening pokušavamo rušiti osobni rekord, onda je jednako “zdravo” kao i vrhunski sport.
Otkad postoje sportska natjecanje, postoje i teorije sportskog treninga. Pa tako u povijesti par tisuća godina trkač na duge staze ima drugačiji trening od bacača kugle. Isto tako se u pripremnom periodu u mnogim sportovima koriste miješane metode treninga snage, eksplozivnosti, izdržljivosti itd, već par tisuća godina, prema tomu crossfit osim marketinškog naziva da se proda nešto, nije donio ništa novo ni u teoriji ni u praksi sportskog treninga, nije izmislio ni olimpijsko dizanje, ni karike, ni trening sa medicinskim loptama, girjama, itd. I sam već oko 40 godina koristim slične mješavine u treningu, znači ne mislim da to ne valja(nisam mislio onda da će netko raditi multilevel marketing od toga), ali ovo nekritično “samo crossfit to radi” prikazivanje ne znam čemu služi, osim za nekorektni marketing. A gospodin Marino je i na svom faksu nadam se vidio ili upoznao metodiku treninga npr. prof. Josipa Marića, kao što vjerojatno zna i da isto tako tisućama godina se primjenjuje takva vrsta treninga u borilačkim i sličnim sportovima, samo treba pogledati povijest sporta, osim što sportašima “workout of the day” nije bio sam sebi cilj nego put ka cilju. Tj za postizanje rezultata u sportu je fizička priprema samo jedan nužni nezaobilazni dio, ali ne takmičenje samo u tome “tko je bolje pripremljen”. I vjerojatno će gimnastičar ili olimpijski dizač imati drugačije i bolje rezultate nego boksač, ali neće zbog toga postati olimpijski pobjednici u boksu. A tvrdnju “Da sumiramo, osobe i sportaši koji provode crossfit program treninga spremniji su za bilo kakve kardio-respiratorne zadatke u bilo kojoj aktivnosti dok specijalizanti za izdržljivost to nisu.” sumnjam da bi prihvatio bilo tko sa makar jednim semestrom fiziologije sporta, ili nekoliko 2dnevnih seminara iz pripreme sportaša u raznim disciplinama, pa mislim da je suvišno da ovdje citiram bilo kakav navod iz takve literature, ionako onaj tko ne želi neće shvatiti. Volim mješovite multidisciplinarne treninge, ali ne i miješanje i prodaju “znanstvene” magle, stoga sam oštriji, sorry.
pozzz,
Zoltan Balla
Slazem se s vama da crossfit nije nista novo izmislio nego samo preuzeo najbolje tehnike i metode treninga iz pojedinih sportova i kvantificirao te vjezbe. Napravio WOD da bi se mogao pratiti napredak. Ono sto je odlicno je sto je crossfit vratio prave stvari u teretane, napravio da svatko moze vjezbati i napredovati a ne da izvodi alibi treninge. Vjerojatno se i vi slazete da je ljepse vidjeti da netko izvodi olimpijsko dizanje utega ili vjezbe na karikama u teretani nego da vjezba na trenazerima. Zbog toga bih ja stao uvijek na stranu crossfita u odnosu na nautilus sprave i bodybuilding tehnologiju treninga. Ako zbog toga crossfit zaraduje, nema veze jer je barem promijenio svijest ljudi o vjezbanju i vratio na staze kako se nekako davno vjezbalo tj. efikasno, funkcionalno i tesko. Dobro ste sve napisali ali na taj nacin mozete napasti bilo kojeg prizvodaca trenazera poput Technogyma, Gym80 i ostalo jer i oni tvrde da je njihov nacin najbolji, zatim izokinetuki (byodex i cybex), zatim kinezis i ostale elastične trake, zatim aerobik, pa zumbu i sl. Ipak mislim da su elemnti gimnastike, atletike, olimpijskog dizanja utega i powerliftinga superiornije metode i nije bitno jer se zovu crossfit ili banana metode sve dok su efikasne i daju rezultate. I još jedna stvar, cijela filozofija crossfita je namijenjena rekreativnom vježbanju dok su crossfit games samo pokazatleji sto se sve moze postići i koliko se moze ići daleko. Cilje crossfit-a je da vjezbač u crossfit-u bude dijelom gimnastičar, dijelom atletičar i dijelom dizač utega. Sto je tu loše za rekreativca? Još jedna stvar: vrhunski sport nije zdrav tako da ga ne mozemo preslikati na rekreaciju. Nadam se da ste me shvatili. Takoder nisam nista loše mislio i slazem se s vama da pretjeruju u marketingu, ali to nije bila prvotna ideja osnivača jer je on htio napraviti samo savršen sustav, a ne može on kasnije zaustaviti mašinu. To je kao da vi zaustaviti to što Christiano Ronaldo zarađuje 100 milijuna dolara i sto od sporta rade mašineriju za zaradu, pa je McDonalds sponzor Olipijskih igara i sponzori diktiraju što će gdje desiti. Takoder se pretjeruje. Bolje crossfit nego bildanje na trenazerima 3×10 ponavljanja ukrug kako većina rekreativaca trenira ili malo skakutanja u teretani. Slazete se samnom, zar ne?
Marine, u pravu si u svemu što si rekao…i za ozljede i za značajnost i važnost bazične kondicijske pripreme koja se, koliko imam dojam, dosta zapostavlja u puno sportova…ali činjenica je da ako se baviš nekim sportom..npr biciklizmom…onda ga moraš specijalizirati. Da li to znači da si vrhunski i u ostalim sposobnostima..vrlo vjerojatno ne..zapravo ima vrhunskih biciklista koji izgledaju kao da bi ih vjetar, da malo jače zapuhne, odnio…ali oni su vrhunski u svom sportu…a da bi ima trebalo malo još nećeg, možda da, možda i ne, jer je pitanje ako porade na nečem drugom,ne bi li izgubili to vrhunsko što imaju…ovo je zapravo već jedna sportska “filozofska” rasprava koju bi bilo interesantno znanstveno provjeriti ali sumnjam da bi bilo to lako, pa stoga možemo ovako diskutirati i nagađati.
Ja apsolutno jesam za sve što si rekao da je princip crossfita vrlo dobar rekreacijski sadržaj pa i mnogo više, zato se njime i bavim i volim ga…ali ako ćemo biti stručno realni, a trebamo, ima neke stvari koje bi volio da mi neki vrhunski crossfitter stručnjak objasni…npr zašto je vježba Fran 21-15-9? Zbog čega upravo ta ponavljanja? Zašto nije npr 20-15-10…dobijemo isti ukupni broj ponavljanja..ili nešto drugo. Nekada imam osjećaj da se neke brojke stavljaju kod nekih vježbi bez nekog pretjeranog smisla i objašnjenja nego samo da se ispuni svrha i stekne dojam kako je to teško i dugo i kako samo najbolji “opstaju”….što bi bilo izrazito blesavo.
I ono što volimo treba promatrati s kritičkog gledišta jer ćemo na taj način moći postizati bolje i više, na pravilan način. Možda zvuči kao da sam protiv crossfita, ali rekao sam da se i ja njime bavim..samo ga i gledam sa tog jednog kritičkog gledišta i pokušavam razumjeti neke stvari a ne sljepo sljediti samo zato jer je netko rekao da je to tako i da to treba tako raditi…nismo kult. I za kraj, bez obzira da li netko nešto voli ili ne…smatram da, recimo to tako, nema loših treninga već ima loših trenera, loše izvedbe i pretjeranog ega.
poštovani kolega Kozarić,
slažem se s vama kako je jedan aspekt crossfita, koji ne ide u ekstreme (a često ide) izuzetno dobro sredstvo za razvoj bazične kondicijske pripreme, ali vi ovdje tvrdite nešto što nije sasvim točno…kako to mislite da su vrhunski sportaši u sportovima izdržljivosti slabiji u crossfitu…pa naravno da su slabiji kad je čitav crossfit baziran na visoko intenzivnim vježbama u jedinici vremena. Koja crossfit vježba traje 2 sata kao maraton ili 8 sati kao iron man. Vi ovdje govorite o kratkotrajnoj aerobnoj izdržljivosti, zapravo čak više i aerobno-anaerobnoj komponenti, a mnoge crossfit vježbe su u čistoj domeni anaerobne izdržljivosti. I naravno da su u takvim sposobnostima vrhunski sportaši koji se bave sportovima izdržljivosti, slabiji…upravo zato jer to ne treniraju. A kada spominjete kardio respiratornu izdržljivost, onda znate da postoji više “vrsta” izdržljivosti. Istina je da kratkotrajni intenzivni treninzi imaju određene prednosti u razvoju izdržljivosti nad dugotrajnijim cikličkim metodama, ali do određene granice, i sukladno cilju koji želimo postići. Jer u protivnom, svi bi se bavili crossfitom. Ni jedan crossfiter ne može parirati ozbiljnom triatloncu, maratoncu, biciklistu itd… Istina je da su oni dominantniji u većem broju kondicijskih sposobnosti..ali kada govorimo o specifičnim aktivnostima tu je stvar vrlo jasna. Dakle, crossfit da…ali za vrhunske rezultate u pojedinim aktivnostima..visoka razina specifičnosti, što znači da će maratonci, triatlonci, biciklisti i dalje raditi upravo to, zato jer su to odlučili i jer se time bave i zato jer to zahtjeva specifičnost njihovog sporta. Potrebno je razlučiti kratkotrajnu funkcionalnu izdržljivost crossfita u kojoj veliki utjecaj ima mišićna izdržljivost (relativna i apsolutna) te dugotrajnu funkcionalnu izdržljivost u kojoj je mnogo manji utjecaj mišićne izdržljivosti (prvenstveno relativna) nego u crossfitu. To je bitno.
I ono što je izuzetno bitno napomenuti, a o čemu se koliko vidim ne govori puno…a to je da je sustav crossfita, ukoliko se ne provodi po metodičkim načelima treninga, izuzetno opasan, upravo zbog svog visokog intenziteta. Na primjer, česti slučajevi rabdomijalize. Pošto volim i radim crossfit, preporučam da u nekim od svojih budućih članaka navedete nešto o tome i na taj način skrenete pozornost i na “tamnu” stranu crossfita, unatoč tomu što ga volimo i što je popularan.
Želim vam uspješan daljnji rad i mnogo daljnjeg uspjeha. Nadam se da ćete ovo shvatiti kao jednu dobronamjernu sugestiju i pozitivnu kritiku.
S poštovanjem,
dr.sc. Josip Šopar
Slažem se sa svime što ste napisali, ali ono što je Ahmo htio reći i čega se drže na crossfitu je to da u crossfitu ne žele specijalizaciju pa zbog toga ne žele da jedna sposobnost bude pretjerano razvijena jer djeluje negativno na druge sposobnosti (npr. maratonci su ekstremno izdržljivi ali zbog nisu dovoljno jaki i eksplozivni, kod šprintera je obrnuto), također je stvar u pojedinim vrstama izdržljivosti (u crossfitu zele razvijati sve vrste dok u drugim sportovima se opet specijaliziraju), druga stvar je ta da crossfit temelji svoje treninge izdržljivosti na anaerobnoj izdržljivosti jer smatraju da utječe na razvoj većeg broja sposobnosti nego aerobni trening. Treća stvar je ta da su crossfit sportaši puno izdržljiviji i bolji u većini kondicijskih sposobnosti nego vrhunski sportaši u pojedinim sportovima (npr. nogomet, rukomet i sl.) jer stalno treniraju bazično i imaju puno veći broj kondicijskih treninga.
Zadnja stvar je ta da je crossfit sustav treninga i filozofija života kojoj je cilj zdravlje i da se osoba dobro osjeća i prvenstveno se odnosi na rekreaciju. Crossfit games su nesto drugo i to je samo demonstracija kako se sve motoričke i funkcionalne sposobnosti mogu visoko razviti i kako su crossfit sportaši dobro trenirani. Što se tiče ozljeda i pretreniranosti ima ih manje nego u drugim natjecateljskim sportovima (ako govorimo o crossfit games), a ako govorimo o rekreaciji (puno je veća mogućnost povrede jednog rekreativca koji ima20 kg viška pa igra mali nogomet ili tenis i popije 5 pivi nakon toga). Ovdje ipak postoji metodika treninga i treba se trenirati redovito dok na mali nogomet ljudi dođu bez pripreme na nakon dugog vremena i onda ih povuče srce i natječu se i mogućnost povrede je puno veća. Druga stvar je ta što ljudi pogledaju na youtubeu da netko napravi Frana za 3 minute pa onda pokušavaju preko noći i oni napraviti tako i uspoređuju se s najboljim natjecateljima iz crossfita koji treniraju po 5 godina i još imaju dobru bazu iz drugih sportova kojem su se bavili.
To profa 🙂 odlican clanak 🙂